Starateljstvo nad detetom nakon razvoda
Pitanje sa kim će dete živeti i ko će donositi odluke o njegovom odrastanju jedno je od najosetljivijih u porodičnom pravu. Sud uvek polazi od jednog načela, a to je najbolji interes deteta.
Samostalno i zajedničko vršenje roditeljskog prava
Porodični zakon govori o vršenju roditeljskog prava, a ne o vlasništvu nad detetom. Posle prestanka zajednice života roditelja, moguća su dva osnovna modela:
- Zajedničko vršenje roditeljskog prava:roditelji se sporazumevaju da zajednički donose sve važne odluke o detetu, uz dogovor o tome gde će dete imati prebivalište.
- Samostalno vršenje roditeljskog prava:sud poverava dete jednom roditelju, dok drugi zadržava pravo na održavanje ličnih odnosa i odlučivanje o pitanjima koja bitno utiču na život deteta.
Šta sud ceni
Pri odlučivanju sud ceni sve okolnosti koje utiču na dobrobit deteta, a naročito:
- uzrast i potrebe deteta, kao i emotivnu vezanost za svakog roditelja;
- podobnost i sposobnost roditelja da odgovori na te potrebe;
- dosadašnji angažman svakog roditelja u nezi i vaspitanju;
- stabilnost sredine i kontinuitet u životu deteta.
Dete koje je sposobno da formira sopstveno mišljenje ima pravo da to mišljenje slobodno izrazi, a sud mu pridaje značaj u skladu sa uzrastom i zrelošću deteta.
Model viđanja sa drugim roditeljem
Roditelj kome dete nije povereno ima pravo i dužnost da održava lične odnose sa detetom. Sud ili sporazum roditelja utvrđuje model viđanja, odnosno dinamiku susreta, vikenda, praznika i raspusta. Cilj nije da se jedan roditelj isključi, već da se detetu obezbedi kvalitetan odnos sa oba.
Uloga centra za socijalni rad i izmena odluke
Centar za socijalni rad daje nalaz i stručno mišljenje koje sudu pomaže da donese odluku u najboljem interesu deteta. Ako se prilike kasnije bitno promene, doneta odluka o vršenju roditeljskog prava, izdržavanju ili modelu viđanja može se izmeniti u novom postupku.