Naknada štete: kada imate pravo i koliko?
Ako ste pretrpeli štetu zbog tuđe radnje ili propusta, zakon Vam daje pravo na naknadu. Ključno je razumeti koja vrsta štete postoji, ko za nju odgovara i u kom roku morate da reagujete.
Vrste štete
Zakon o obligacionim odnosima razlikuje dve osnovne vrste štete:
- Materijalna šteta obuhvata stvarnu štetu (umanjenje imovine) i izmaklu korist (dobit koja se osnovano mogla očekivati, a izostala je zbog štetne radnje).
- Nematerijalna šteta odnosi se na pretrpljene fizičke bolove, strah, duševne bolove zbog umanjenja životne aktivnosti, naruženosti ili povrede ugleda i časti.
Osnov odgovornosti
Odgovornost za štetu najčešće se zasniva na krivici štetnika. Postoji i objektivna odgovornost, bez obzira na krivicu, kada šteta potiče od opasne stvari ili opasne delatnosti. Za štetu mogu odgovarati i druga lica, na primer poslodavac za zaposlenog ili roditelj za maloletno dete.
Uslovi za naknadu
Da biste ostvarili pravo na naknadu, po pravilu moraju biti ispunjeni sledeći uslovi:
- postojanje štete;
- štetna radnja ili propust;
- uzročna veza između radnje i štete;
- protivpravnost, odnosno odgovornost štetnika.
Sačuvajte dokaze odmah: fotografije, račune, nalaze lekara i podatke o svedocima. Oni određuju ishod i visinu naknade.
Šta možete da tražite
U zavisnosti od slučaja, oštećeni može da potražuje uspostavljanje pređašnjeg stanja ili novčanu protivvrednost, izgubljenu zaradu, troškove lečenja, kao i pravičnu novčanu naknadu za nematerijalnu štetu. Visina se utvrđuje prema okolnostima, a često uz nalaz veštaka.
Rokovi zastarelosti
Potraživanje naknade štete zastareva za tri godine od kada je oštećeni saznao za štetu i za lice koje je štetu prouzrokovalo. U svakom slučaju, zastareva za pet godina od nastanka štete. Kada je šteta prouzrokovana krivičnim delom, mogu važiti duži rokovi. Zbog toga je važno da se ne čeka sa pokretanjem postupka.